milicabrzak | 27 Mart, 2017 18:56
Desanka Maksimovic bila je srpska pesnikinja, profesorka knjizevnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.
Biografija
Desanka Maksimovic je bila najstarije dete oca Mihaila, ucitelja, i majke Draginje. Odmah posle njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio premestaj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je zavrsila gimnaziju. Početkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova. Nije imala dece.Studirala je na odeljenju za svetsku knjizevnost, opstu istoriju i istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.Nakon diplomiranja, Desanka Maksimović je najpre radila u Obrenovackoj gimnaziji, a zatim kao suplent u Trecoj zenskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavrsavanju kao stipendista francuske vlade.Nakon što je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u uciteljskoj skoli u Dubrovniku, presla je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj zenskoj realnoj gimnaziji. Početkom Drugog svetskog rata je otišla u penziju, ali se u sluzbu vratila 1944. i u istoj skoli ostala do konacnog penzionisanja, 1953.Putovala je sirom tadasnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i pesnicima; u njih su spadali i Milos Crnjanski,Ivo Andric, Gustav Krklec, Isidora Sekulic, Branko Copic i mnogi drugi.Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog clana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 16. decembra 1965. za redovnog clana.U četvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu je preminula Desanka Maksimovic. Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva, u porti crkve Svetih arhandjela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa.
Knjizevna dela
Desanka Maksimović je bila pesnik, pripovedac, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevođenjem, mahom poezije, sa ruskog,slovenackog, bugarskog i francuskog jezika.Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedacke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pesme je objavila 1920. godine u časopisu „Misao“.Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalacka, i ozbiljna i osecajna. Neke od njenih najpopularnijih pesama su: „Predosecanje“, „Strepnja“, „Prolecna pesma“, „Opomena“, „Na buri“, „Trazim pomilovanje“ i „Pokosena livada“.Čuvši za streljanje đaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine, pesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama „Krvava bajka“-pesmu koja svedoci o teroru okupatora nad neduznim narodom u Drugom svetskom ratu. Pesma je objavljena tek posle rata.
Poezija
Najcesci motiv u poeziji Desanke Maksimovic je bila ljubav, i njena rec, odnos prema svetu i filozofija su i sami bili pesnicke prirode. Njena poezija je odlikovana citavim obiljem novih aliteracija i rima. Njeno osnovno pesnicko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema coveku i zivotu.Mnoge njene pesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da postuju ljude drugacijih uverenja i nacela, misljenja, boja i vera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuđim. Od svih vrednosti u zivotu ona je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.U kasnijem periodu zivota,lirika Desanke Maksimovic je dobila nešto smireniji i tisi duh. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu prevođeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pesme nalaze se u antologijama poezije.
| « | Mart 2017 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Re: Desanka Maksimovic
Лаки | 27/03/2017, 21:34
Не бој се
Не бој се, то је као да лист падне под грану,
као кад се ноћу изгуби последњи шум,
као кад се с врха горе погледа на другу страну,
као кад за благом мишљу одлута ум.
Не бој се, то је као кад се море наједном стиша
и покрије мутним сјајем до у недоглед.
Не бој се, биће лако, као што се лако спусти киша,
као што пред сунцем лако ишчезне месец блед.
Не бој се, биће то само као кад се у маглу тоне,
стазе и извори и свет се помрачи сав.
Ево ти моје руке, последње танке споне,
докле се у помрчину не буде отиснуо сплав.
Не бој се, биће благо као кад бела повесма
повеју са топола и легну тлом као цвет.
Биће као прелаз од једног до другог бола,
угледаћемо у језеру растужен сав око себе свет.
Не бој се, биће брзо као кад се намакне замка,
усковитлаће се само око нас простор плав.
Ево ти моје руке, она ће бити сламка
којом је преко реке пребродио из бајке мрав.
Некада си, као дете, корачао низ брвно,
преко понора свег у тамној, влажној чести,
не гледајући у дно под собом црно.
Не гледај ни сад, ја ћу те полако повести.
Десанка Максимовић